“Bosanska knjiga mrtvih”, popis 95.940 imena ubijenih i nestalih u ratu ’92.-’95. u Bosni i Hercegovini, koji je sačinio Istraživačko-dokumentacioni centar, predstavljena je danas bh. javnosti u Sarajevu.
U četiri toma “Bosanske knjige mrtvih”, svaki na hiljadu strana, je 95.940 žrtava identificirano imenom i prezimenom, imenima roditelja, datumom i mjestom rođenja, nacionalnom pripadnošću, podacima o tome da li su bili civili ili vojnici, kojoj su vojsci pripadali te datumom i mjestom stradanja.
Ovo jedinstveno i izuzetno važno djelo trajni je svjedok tragičnom vremenu i spomenik svim žrtvama navedenim u njemu, riječi su profesora Omera Ibrahimagića, jednog od promotora.
Tokača: Kraj igre s brojevima
Istraživačko-dokumentacioni centar sa direktorom Mirsadom Tokačom na čelu na sakupljanju podataka radio je punih deset godina. “Bosanskom knjigom mrtvih”, prema riječima profesora Ibrahimagića, prekida se kultura koja mrtve i nestale posmatra samo kroz statističke brojeve.
Autor djela od izuzetne važnosti za našu prošlost, sadašnjost i budućnost, Mirsad Tokača, ističe da praktično prvi put na jednom mjestu u jednom formatu imamo identitet građana BiH koji su ubijeni ili su nestali u periodu od 1992. do 1995.
“Poimenični popis žrtava je važan zato što više neće biti igre s brojevima. Uvodimo standarde u kojima oni koji hoće da govore o brojevima moraju ponuditi imena. Mi ovim, također, čuvamo sjećanje na naše sugrađane i pokušavamo osloboditi dnevni narativ mitske priče, ideologija, političkih i nacionalnih interesa i nazivamo stvari pravim imenom, a to je ime i prezime žrtve”, kaže Tokača i dodaje da nije riječ o konačnom broju ubijenih i nestalih.
“To je broj do kojeg smo mi došli. U četvrtoj knjizi je blizu 5.000 imena za koja nismo sa potpunom pouzdanošću mogli utvrditi okolnosti smrti i ostavljamo građanima da provjere ta imena i da nam daju nove podatke kako bismo i njih uvrstili u statistiku”, naglasio je Tokača.
Knjigu je Istraživačko-dokumentacioni centar izdao u saradnji sa Fondom za humanitarno pravo Beograd. Nataša Kandić, osnivačica Fonda i koordinatorica Inicijative za Rekom, naglasila je da je “Bosanska knjiga mrtvih” jedinstvena iz više razloga.
“Osnovni razlog je zato što prvi put imamo knjigu u kojoj su imena ljudi navedena nezavisno od nacionalnosti, grada, zanimanja, socijalnog porijekla, a svi su direktno u borbenim dejstvima ili kao civili poginuli ili su zbog rata nestali, a njihova sudbina do danas nije razjašnjena”, kazala je Kandić.
Najvažniji događaj u poslijeratnoj BiH
Ne postoji, kako kaže, nijedan pouzdaniji izvor koji ima više podataka o ljudima koji su poginuli u ratu.
“Drugi veliki značaj ove knjige je što je podstakla da se u regiji nastavi poduhvat imenovanja žrtava i u osnovi Inicijative Rekom leži ista ideja, da se proces pomirenja započne imenovanjem i identificiranjem žrtava. Imena su provjerljiva, brojke nisu ukoliko nema imena. Balkanska kultura, Prvi i Drugi svjetski rat te ratovi ’90-ih godina pokazuju našu političku, socijalnu i ljudsku sklonost prema brojkama, a brojke se koriste u političke svrhe, a nikako u svrhe sprečavanja budućih sukoba. Kada imamo imena onda je to kraj zloupotreba i manipulacija. To je početak pomirenja. Kada je zadovoljen ovaj ulsov onda države u regiji moraju da stave pečat na priznavanje žrtava”, rekla je direktorica Fonda za humanitarno pravo.
Ona je naglasila da, ukoliko je od 95.000 stradalih 62.000 Bošnjaka i više od 30.000 bošnjačkih civila, “onda se itekako može zaključiti da je rat u osnovi bio rat protiv civila”.
I profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu Ivan Šarčević smatra da je “Bosanska knjiga mrtvih” elementarna za istraživanje rata u širem smislu te da doprinosi depolitizaciji žrtava i imena.
“Ovo je jedan od najvažnijih događaja u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini”, istaknuo je Šarčević.
Za ilustraciju četiri toma korišteni su likovni radovi deset umjetnika, koji su dali svoj volonterski doprinos nastanku “Bosanske knjige mrtvih”.
