Za više od 11.000 nestalih tragaju porodice nakon ratova na prostoru bivše Jugoslavije, od čega je najveći broj u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, navodi se u izveštaju Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP).
INFOGRAFIKA: Broj nestalih osoba iz regiona u ratovima devedesetih
“Nije moguće pretvarati se da se društvo vratilo u normalu kada toliko mnogo građana još uvek živi u bolu i nepravdi”, izjavila je generalna direktorica ICMP-a Kathryne Bomberger.
S obzirom da je preko 70 odsto nestalih u ratovima na području Jugoslavije pronađeno, ona je podsetila da državne vlasti imaju zakonsku obavezu prema međunarodnim i domaćim zakonima da urade sve što mogu da pronađu nestale i podrže pravo preživjelih na istinu, pravdu i odštetu.
“Vlasti na zapadnom Balkanu počele su ispunjavati tu dužnost prema svojim građanima i zato je bilo moguće postići toliki napredak”, navodi Bomberger.
U proteklom ratu od 1992. do 1995. godine u BiH je nestalo oko 35.000 osoba, a danas se traga za još 7.000 ljudi.
Od ukupnog broja nestalih osoba, kako se navodi u Centralnoj evidenciji, do danas su ekshumirani posmrtni ostaci više od 25.000, ali je identifikovano 23.000. Razlog zbog kojeg 2.000 nisu identificirani uglavnom je nedostatak uzoraka krvi sa kojima bi se uporedili koštani uzorci, jer osoba nije imala krvnih srodnika ili su ubijene cele porodice.
Na Kosovu se nakon rata 1999. godine tragalo za 6.000 ljudi, a danas je taj broj smanjen na 1.700. Najveći broj nestalih sa Kosova pronađen je u masovnoj grobnici kod Batajnice, zatim u Petrovom Selu, Bajinoj Bašti i u Rudnici. U Crnoj Gori traga se za još 60 osoba.
Hrvatska traga za još oko 1.570 osoba, ali tu, prema rečima hrvatskih vlasti, već godinama nema napretka zbog nesaradnje vlasti Srbije.
Na regionalnoj konferenciji o sudbini nestalih koja je održana 28. avgusta u Zagrebu, došlo je i do manjeg incidenta, koji je bacio u drugi plan sudbine nestalih. Naime, predstavnik Srbije napustio je skup jer je smatrao da ga pomoćnik ministra hrvatskih branitelja i načelnik Uprave za zatočene i nestale Stipe Sučić uvredio.
Sučić je podsetio na konferenciji da nema napretka u traženju nestalih dok Srbija ne otvori arhive te naveo da od kraja prošle godine postoji konkretan hrvatski zahtev vlastima Srbije za materijalima o premeštanju posmrtnih ostataka iz grobnica na teritoriju istočne Slavonije.
“Postoje dokumenti gdje su bila primarna grobišta, gdje su bila pojedinačna grobišta i kako se postupalo u asanaciji. Zna se da je nakon otkrivanja masovne grobnice na Ovčari 1992. godine tadašnji Generalštab u suradnji sa tadašnjom politikom Republike Srbije donio odluku o premještanju grobnica. Sve je te aktivnosti provodila vojska, a vojska kada nešto radi – uvijek ostavi trag. Ništa se ne radi bez zapovijedi, ništa se ne radi bez izvješća, i sva ta izvješća se nalaze u Beogradu u nekim arhivima”, kazao je Sučić.
Koalicija za REKOM prošle je, kao i prethodnih godina, pozvala vlade postjugoslovenskih zemalja da obelodane podatke o lokacijama tajnih grobnica, jer je “porodicama nestalih i društvu potrebno da sećanje na nestale postane deo društvenog sećanja o prošlosti”.
Godine 1981, Južnoamerički savez udruženja porodica zarobljenih i nestalih (FEDEFAM) pokrenuo je inicijativu, a UN su je prihvatile, da se 30. avgust obeležava kao Međunarodni dan nestalih.
Preuzeto sa portala Slobodna Evropa
