Filter by Categories
Arhiva FHP
Blog
Dajte potpis
Dokumentovanje
Dokumentovanje i pamcenje
Donatori -old
Drugi o nama
FHP Youtube
Godišnji izveštaj
Informisanje
Aktuelno o tranzicionoj pravdi
Biblioteka
Bilten kroz PRISTUPANJE ka PRAVDI
Izveštaji
Konferencije
Magazin o tranzicionoj pravdi
Saopštenja
Vesti
Video dokumenti
Video produkcija FHP
Izveštaji o tranzicionoj pravdi
Izveštaji revizora
Kalendar
Koalicija za REKOM
Kontakt
Krivična pravda
Dosijei
Krivične prijave
Povezani postupci
Suđenja za ratne zločine
Suđenja pred MKSJ i u drugim post-jugoslovenskim zemljama
Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Hrvatska
Pred internacionalizovanim sudovima na Kosovu
Suđenja za ratne zločine u Srbiji
Analize
Pojedinačni predmeti
Transkripti suđenja pred MKSJ
Vetting
Zona (ne)odgovornosti
Linkovi
Ljudski gubici
Baza podataka
Kosovska knjiga pamćenja
Ljudski gubici Makedonije
Ljudski gubici na Kosovu
Ljudski gubici Srbije i Crne Gore tokom NATO bombardovanja
Ljudski gubici Srbije i Crne Gore u ratovima u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH
Stradali građani Hrvatske, srpske nacionalnosti, u oružanim sukobima u Hrvatskoj
Nagrade
Obrazovanje
Nacionalna škola tranzicione pravde
Regionalna škola tranzicione pravde
Podcast
Pravda
Pravda i reforma institucija
Pretražite Bazu ljudskih gubitaka Srbije i Crne Gore u periodu 1991-1995.
Proces REKOM
Publikacije
Radna mesta
Reparacije
Materijalne reparacije
Simboličke reparacije
Sećanje
Stručna praksa
Transkripti
Uncategorized
Upravni odbor FHP-a
Video produkcija

Ekskluzivno, Nataša Kandić: Zavera ili jačanje vladavine prava

radio_slobodna_evropa_logoPiše: Nataša Kandić

Da li se ombudsman Saša Janković zaverio protiv vojske ili se bavi svojim poslom – kontrolom vlasti i zaštitom građana? Ranijih godina bio je bliži nosiocima funkcija nego što je brinuo o sprovođenju zakona. Kada je ovih dana rekao da on nije bilo ko, nego da je prošao provere za najveću državnu tajnu, kliknulo mi je u glavi – on je iz „tajnih službi“. Neka je i tako, ali se u sporu oko prava na uvid u dokumenta VBA, pokazao kao nikada do sada, ubedljiv, tvrdoglav, smiren i beskompromisan.

Dok su ministri policije i odbrane, i poslanici najveće političke stranke, optuživali ombudsmana za kampanju protiv sistema odbrane, on se snažno pozivao na zakon. Tokom nekoliko dana, tu reč je ponovio hiljadu puta. I to je delovalo. On je odbranio instituciju ombudsmana, pokazao da od zakona neće odstupiti, i u veliku nepriliku doveo Odbor za kontrolu službi bezbednosti Skupštine Srbije koji je doneo političu ocenu da Vojno-bezbednosna agencija (VBA) radi po zakonu. Treba mu priznati da je neposredno doprineo širenju svesti o značaju poštovanja zakona i jačanju nezavisnih isntitucija.

Osim neočekivano dobrog iskustva sa ombudsmanom, načelnik Generalštaba, general Ljubiša Diković dogodio nam se u skladu s prethodnim iskustvom.

Nakon prvog dosijea Fonda za humanitarno pravo (FHP) iz januara 2012. godine, tadašnja vlast je bezrezervno podržala načelnika Generalštaba, optužujući FHP da je sačinio lažni dokument, sračunat na diskvalifikaciju vojske. I prethodnih dana, povodom objavljivanja novog dosijea o Dikoviću, vlast je izašla sa stavom da je napad na Dikovića zavera protiv vlade, kampanja protiv sistema odbrane, svega što je dobro urađeno u zemlji i da je cilj destabilizacija zemlje. Kao da su ovi novi u stvari – oni stari.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić takođe je ocenio da se vodi kampanja protiv vojske i da to ima veze sa izazivanjem nestabilnosti u Srbiji. Rekao je i to da je uveren da Diković nije ratni zločinac, ali i da to što je on uveren „ne znači ništa i na institucijama je da rade svoj posao i institucije će… pokazati da li je ovo istina ili ne?“ Ovo su ozbiljne reči i premijera svakodnevno treba podsećati na njih. One obavezuju ministra odbrane Bratislava Gašića, druge ministre, predstavnike Skupštine i drugih instituacija da doprinesu izgradnji vladavine prava u Srbiji, a ne da nas svom snagom vraćanju u politiku koja je Srbiju već jednom izopštila iz sveta civilizovanih društava.

Provera navoda o odgovornosti generala Dikovića mora da se odvija pod lupom javnosti i učesnika Briselskog dijaloga, jer se Tužilaštvo za ratne zločine već jednom pokazalo kao bespogovorni branitelj političkih instrukcija.

Ako se od septembra 2014. godine zna identitet ljudi čija su tela nađena u masovnoj grobnici u Rudnici, i lokacija njihovog ubistva ili nestanka, pitanje je zašto Tužilaštvo za ratne zločine nije pokrenulo istragu o okolnostima smrti tih ljudi? Čvrsto verujem da su EULEX i kosovske institucije vrlo spremne da pomognu u obezbeđivanju dokaza.

(Autorka je osnovačica Fonda za humanitarno pravo)

Tagovi:

Podržali:

Pogledajte još...

Koristimo kolačiće radi prižanja boljeg korisničkog iskustva i funkcionisanja ove prezentacije u skladu sa Politikom privatnosti i Uslovima korišćenja.
This site is registered on wpml.org as a development site. Switch to a production site key to remove this banner.