Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, Srbija, dobitnica je nagrade “Branitelj građanskih prava godine” za 2013. godinu.
Nagrada je dodijeljena za vrijeme konferencije branitelja ljudskih prava “Dani branitelja/ki” koja se održava u švedskoj prijestonici Stockholmu. Nataša Kandić je primila nagradu “za njen uporni i neustrašivi rad na dokumentovanju ratnih zločina i najtežih kršenja ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji i za podršku procesuiranju ratnih zločina osiguravajući dokaze i svjedoke sudovima”.
Ona je osnovala Fond za humanitarno pravo 1992. godine.
S neumornom kampanjom za istinu i pravdu, ona vodi FHP u nastojanju da pomogne postkonfliktnim društvima u bivšoj Jugoslaviji u ponovnom uspostavljanju vladavine prava i suočavanja s naslijeđem masovnog i sistematskog kršenja ljudskih prava. Natašin rad je doveo njen život u rizik u nekoliko navrata, ali ona se uvijek brinula za žrtve ratnih zločina a ne za sebe.
“Oni koji se odluče baviti ljudskim pravima vezanim za ratne zločine ne smiju se bojati. Nikada nisam razmišljala o riziku. Moj cilj je uvijek bio otkrivanje istine o zločinima koji su počinjeni i osiguranje odgovornosti i izvršenja pravde. Nema prostora za strah”, rekla je.
Dokumentacija skupljena od Fonda o zločinima koji su počinjeni u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini je instrumentalna kao dokazni materijal u slučajevima Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Tokom 1990-ih Nataša Kandić je počela redovno posjećivati Kosovo, gdje je osim što je tražila podatke i svjedoke, ponudila pravnu pomoć i podršku žrtvama kojima su ljudska prava prekršena.
Nedavni primjer dokumentacije Fonda su napori prevođenja i objavljivanja knjige “Sjećanje Kosova, koja pokriva sve ubijene i nestale osobe na Kosovu tokom oružanog sukoba od 1998. do 2000. Više od dvije decenije, Nataša Kandić je bila žestoki glasnogovornik za osnovna ljudska prava na zapadnom Balkanu. U pismu upućenom Jugoslavenskoj armiji 2000., Nataša Kandić je napisala: „Moj cilj je isti, braniti pravo na život, pravo na slobodno korištenje maternjeg jezika, pravo na slobodu kretanja, pravo javno kritikovati vlast. Podržavam svaki sud koji kažnjava počinioce ratnih zločina i one koji su naredili zločine protiv čovječanstva. Etnička pripadnost nije bitna; zločin je zločin“.
