Izvor: Novi list
– REKOM mogu osnovati samo države, jer ga potvrđuju vlade ili parlamenti – Cilj je utvrditi činjenice o ratnim zločinima kako bi se smanjio prostor za manipulacije – REKOM utvrđuje činjenice kao istražno tijelo i daje preporuke – Pripremit će se i okvir za materijalnu odštetu žrtvama – Traži se slobodan pristup svim arhivama, pa i vojnim
Više od sto organizacija civilnog društva i 150 pojedinaca osnovalo je u Prištini Koaliciju za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji (REKOM). Osnivanje Koalicije najvažniji je doseg 4. Regionalnog foruma o uspostavljanju pravde u post-jugoslavenskim društvima održanog 28. i 29. listopada u glavnom gradu Kosova. U Koaliciji su poznate udruge i pojedinci iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Slovenije, Kosova, a podršku su dale i dvije udruge iz Njemačke.
Prikupiti milijun potpisa
Regionalne forume s ciljem osnivanja REKOM-a pokrenule su prije više od dvije godine tri ugledne organizacije koje se bave žrtvama ratova na prostoru nekadašnje Jugoslavije: Documenta iz Hrvatske pod vodstvom Vesne Teršelič, Fond za humanitarno pravo iz Srbije pod vodstvom Nataše Kandić i Istraživačko-dokumentacioni centar iz BiH pod vodstvom Mirsada Tokače. REKOM mogu osnovati isključivo države što znači da bi odluku o osnivanju morale donijeti vlade ili parlamenti. Koalicija prije nego što podnese zahtjev vladama za osnivanje Komisije mora obaviti još dva važna posla: vjerojatno u travnju sljedeće godine na 5. Regionalnom forumu u Podgorici raspraviti o mandatu i ovlastima Komisije, a nakon toga, u drugoj polovici 2009. godine, prikupljati potpise podrške. Cilj je prikupiti milijun potpisa u barem pet država (Hrvatska, Srbija, Kosovo, BiH, Crna Gora), a ti bi potpisi bili sredstvo moralnog pritiska na vlade prilikom njihova odlučivanja o osnivanju i pristupanju REKOM-u.
Satisfakcija žrtvama
Sastav Koalicije, kojoj će se sljedećih mjeseci priključivati vjerojatno još deseci udruga, zasad je donekle problematičan. Naime, u Koaliciju su ušle mnoge prestižne organizacije za zaštitu ljudskih prava iz regije. Međutim, relativno je mali broj udruga žrtava ratova vođenih devedesetih godina koje su se priključile Koaliciji, a REKOM bi se osnivao ne samo zbog utvrđivanja činjenica nego uvelike zbog žrtava. U tome odudara Hrvatska jer su među osnivačima Koalicije Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i Vukovarske majke, a očekuje se priključenje još udruga stradalnika.
Osnivanje REKOM-a bio bi presedan jer bi to bila prva međudržavna komisija takvog tipa. Dosad su osnivane brojne komisije nacionalne razine u zemljama koje su i pomoću njih nastojale saznati što više činjenica iz svojih mračnih razdoblja (primjerice u Argentini o razdoblju vojne hunte ili Južnoj Africi o razdoblju apartheida). REKOM ne bi imao političku ulogu. Kako je kazala Nataša Kandić »nema politike ovdje, u osnovi ovoga leži nešto što je strašno i nije u redu da vodimo bitke nad mrtvima«. Zoran Pajić, predsjednik Upravnog odbora Fonda za humanitarno pravo i profesor međunarodnog prava u Londonu, ustvrdio je pak da »ne želimo pisati historiju ni utvrđivati tko je počeo rat. Malim koracima želimo dati satisfakciju žrtvama«. To je potrebno i zato što, prema Pajiću, danas postoji jaka zaštita ljudskih prava optuženih za ratne zločine pred sudovima, dok su žrtve napuštene i briga su nevladinih organizacija, mnogo manje država.
Izvještaji s preporukama
Glavni je cilj osnivanja Komisije za Vesnu Teršelič utvrđivanje činjenica i svih podataka o ratnim zločinima kako bi se smanjio prostor za poricanje činjenca, a samim tim i manipulacije. Nužno je stvoriti prostor za glas žrtve, smatra Teršelič, a za mnoge slične komisije javno slušanje žrtava bio je središnji dio rada.
REKOM, ako ga vlade odluče osnovati, mora imati jasno definirane ovlasti, ali kao i trajanje mandata. Komisija utvrđuje činjenice kao istražno tijelo, ali i stvara završni izvještaj u sklopu kojega su i preporuke. Naravno, na temelju utvrđenih činjenica mogla bi se pokretati i suđenja za ratne zločine, ali to ne bi bilo u ovlasti REKOM-a nego pravosuđa. Osim pravosudnog učinka takve Komisije mogu skicirati i okvir za materijalne odštete žrtvama. Da bi uspješno radila ona mora imati velike ovlasti, prvenstveno kad je riječ o pristupu arhivima a naročito nedostupne ili djelomično dostupne arhive vojnih i policijskih jedinica.
Prilično je izvjesno da bi Komisija imala nacionalne urede. Osnivanje REKOM-a bila bi u konačnici posljedica političke volje vlada ili parlamenata. Postoji li takva politička volja u ovom trenutku, odnosno hoće li postojati početkom 2010. godine kada bi ju trebalo osnivati trenutačno je teško kazati. Činjenica je da su Regionalni forumu zasad imali političku podršku i da su ih uvijek otvarali visokopozicionirani političari, a u dva navrata i predsjednici država: u Prištini je to učinio Fatmir Sejdiu, u Zagrebu Stipe Mesić. No, pristati na osnivanje zahtjevne međudržavne Komisije ipak je nešto drugo. Teršelič procjenjuje da su u ovom trenutku možda najbolje šanse da svoj pristanak za to da hrvatska vlada.
