Nedosljednosti zaštite prava žrtava rata nisu potpuno uklonjene odlukom o otpisu i povratu troškova parničnog postupka donesenom na 274. sjednici Vlade RH u prosincu 2023. Opravdan je, premda zakasnio dio odluke o otpisu troškova žrtvama rata. Time možda napokon završava borba za otpis parničnih troškova koja je počela od prvih presuda prema Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija i Zakonu o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. Međutim, Vlada RH, koja više od trideset godina nakon početka rata nije željela otpisati parnične troškova žrtvama, sada na iznenađenje javnosti uključuje i osuđene počinitelje ratnih zločina. Taj dio odluke podriva krhko povjerenje u institucije vlasti.
Vlada RH treba definirati postupak za povrat parničnih troškova te imenovati nadležno povjerenstvo. Rok od godinu dana vrlo je kratak.
Državno odvjetništvo RH treba izdati naputak svim nadležnim općinskim državnim odvjetništvima koja su prema pravomoćnim presudama općinskih i županijskih sudova podnositeljima tužbi slala pozive na platež, kako bi se svima koji su platili parnične troškove omogućilo pribavljanje relevantne dokumentacije. Neke od žrtava ratnih zločina sačuvale su dokumentaciju, neke nisu. Uplate su vršene u korist Državnog proračuna RH.
Pravno je i moralno neprihvatljiv ambivalentni odnos uzastopnih vlada Republike Hrvatske prema žrtvama ratnog zločina. Prosvjedujemo što priznanje patnje stradalih ponovo dolazi uz gorak okus u ustima jer se istovremeno pogoduje osuđenima za ratni zločin, na račun poreznih obveznika i obveznica. To znači da sama država faktički stoji iza počinitelja zločina, pa kad ih ne može sudski rehabilitirati, onda im oprašta dugove!
Podsjećamo na neke od etapa u zakašnjelom i djelomičnom priznanju patnje žrtava rata. Nakon nedjelotvornog procesuiranja ratnih zločina i terorističkih akata u devedesetim godinama, članovima obitelji ubijenih i nestalih, kao i vlasnicima miniranih kuća i gospodarskih objekata, dali su nadu zakoni koji su doneseni 2003. Preživjeli su se organizirali i počeli podizati tužbe protiv RH. No ubrzo se pokazalo da velika većina ne samo gubi postupke, nego ih se dodatno kažnjava naplatom visokih parničnih troškova. Zbog te nepravde, zahtjev za otpis i povrat naplaćenih parničnih troškova u Documenti smo ponavljali u svakoj prilici. Kako bi riješila problem, Vlada RH usvojila je u travnju 2013. Uredbu o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja. Primjenom u praksi postalo je jasno da ta uredba usložnjava nepravdu, jer je u većini slučajeva vodila do odgode a ne otpisa, a i to samo za najsiromašnije, dok je ostale ostavila u neizvjesnosti od ovrhe. U nastavku borbe za otpis parničnih troškova puno je značila presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske. No sve do ove odluke vlade nije bilo razumijevanja za otpis.
Uz sve poteškoće, zakoni o obeštećenju za žrtve seksualnog nasilja i civilne žrtve u Domovinskom ratu i nedavna odluka civilizacijski su iskoraci. No za neke od hrabrih žena i muškaraca koji su se borili za pravdu je prekasno. Vjera Solar, čija je kći ubijena u rujnu 1991., i Jasenka Borojević, čiji je suprug Stevo odveden i ubijen u listopadu 1991., nakon neuspjelih traženja kaznenog procesuiranja ratnih zločina u Sisku osnovale su Građansku udrugu protiv nasilja i podnijele tužbe protiv RH. Preminule su i nisu dočekale odluku o otpisu. Još uvijek se bore Udruženje porodica „Protiv zaborava“ koje vodi Marica Šeatović i Udruga osoba oštećenih terorističkim djelovanjem „Pravda“ koju vode Duško Zorić i Jovica Brkić. Zakašnjela odluka, koja je rezultat i njihove borbe, zasjenjena je neprihvatljivim uključivanjem otpisa tražbina počiniteljima ratnih zločina.
Preuzeto sa portala Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
