U povodu donošenja oslobađajuće presude Žalbenog vijeća MKSJ-a u predmetu protiv hrvatskih generala Anta Gotovine i Mladena Markača, Centar za građansko obrazovanje (CGO) podsjeća da uspostavljanje pravde za žrtve nakon ratova na prostoru bivše Jugoslavije mora biti prioritet, i da se bez obzira na epilog ovog procesa, ne smije dozvoliti da počinjeni zločini ostanu tragedija bez adekvatnog epiloga.
Tokom operacije ‘Oluja’, hiljade kuća i ostalih objekata je spaljeno, dok gotovo polovina od broja izbjeglih čeka na povratak u područja iz kojih su otišli. Nezavisno od presude Žalbenog vijeća u predmetu protiv Gotovine i Markača, porodice žrtava imaju moralno pravo da očekuju da za njihove tragedije počinioci odgovaraju. CGO podsjeća da je prema podacima prikupljenim od raznih međunarodnih organizacija, nakon hrvatskih vojnih akcija u bivšim sektorima Zapad, Sjever i Jug u ljeto 1995. približno 200 000 hrvatskih Srba pobjeglo, uglavnom u Bosnu i Hercegovinu i ostale zemlje nekadašnje Jugoslavije. Ovakvim epilogom suđenja u slučaju Gotovina i Markač, samo je još jednom pokazano da suđenja za ratne zločine jesu jedini ali ne dovoljan instrument za uspostavljanje tranzicione pravde i da vrlo često izostaje ono što im je suština a to je ostvarivanje pravde za žrtve.
Veoma je upitno i to što se u ovoj presudi ne pominju ratni zločini, jer se čini da presuda minimizira zločine i svodi ih na izolovane incidente, što je nedopustivo i svakako ne predstavlja podršku onim naporima koji se sprovode u regionu da se proces suočavanja sa prošlošću sprovede na djelotvoran način.
Stoga, CGO ističe da je u nastupajućem periodu pred hrvatskim pravosuđem ozbiljan izazov u pogledu procesuiranja slučajeva ratnih zločina. Istovremeno, na civilnom društvu Hrvatske, ali i ostalih zemalja bivše Jugoslavije, ostaje odgovornost u pogledu istrajavanja na uspostavljanju dodatnih mehanizama koji će voditi prijeko potrebnom zadovoljenju pravde za žrtve.
