Filter by Categories
Arhiva FHP
Blog
Dajte potpis
Dokumentovanje
Dokumentovanje i pamcenje
Donatori -old
Drugi o nama
FHP Youtube
Godišnji izveštaj
Informisanje
Aktuelno o tranzicionoj pravdi
Biblioteka
Bilten kroz PRISTUPANJE ka PRAVDI
Izveštaji
Konferencije
Magazin o tranzicionoj pravdi
Saopštenja
Vesti
Video dokumenti
Video produkcija FHP
Izveštaji o tranzicionoj pravdi
Izveštaji revizora
Kalendar
Koalicija za REKOM
Kontakt
Krivična pravda
Dosijei
Krivične prijave
Povezani postupci
Suđenja za ratne zločine
Suđenja pred MKSJ i u drugim post-jugoslovenskim zemljama
Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Hrvatska
Pred internacionalizovanim sudovima na Kosovu
Suđenja za ratne zločine u Srbiji
Analize
Pojedinačni predmeti
Transkripti suđenja pred MKSJ
Vetting
Zona (ne)odgovornosti
Linkovi
Ljudski gubici
Baza podataka
Kosovska knjiga pamćenja
Ljudski gubici Makedonije
Ljudski gubici na Kosovu
Ljudski gubici Srbije i Crne Gore tokom NATO bombardovanja
Ljudski gubici Srbije i Crne Gore u ratovima u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH
Stradali građani Hrvatske, srpske nacionalnosti, u oružanim sukobima u Hrvatskoj
Nagrade
Obrazovanje
Nacionalna škola tranzicione pravde
Regionalna škola tranzicione pravde
Podcast
Pravda
Pravda i reforma institucija
Pretražite Bazu ljudskih gubitaka Srbije i Crne Gore u periodu 1991-1995.
Proces REKOM
Publikacije
Radna mesta
Reparacije
Materijalne reparacije
Simboličke reparacije
Sećanje
Stručna praksa
Transkripti
Uncategorized
Upravni odbor FHP-a
Video produkcija

Tužba porodica otetih Bošnjaka iz Sjeverina protiv države Srbije

U okviru programa podrkše žrtvama teških kršenja ljudskih prava u ostvarivanju prava na reparacije, Fond za humanitarno pravo je 26. juna 2007. godine podneo tužbu za naknadu štete protiv Republike Srbije u ime 25 članova porodica 16 žrtava iz Sjeverina koje su 22. oktobra 1992. godine, pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) oteli u Mioču (BiH), a zatim likvidirali.

Bošnjaci. Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hadžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithat Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Ramahudin Ćatović, Idriz Gibović i Melvida Koldžić su  državljani SRJ koji su živeli u selu Sjeverin u opštini Priboj. Kritičnog dana, 22. oktobra 19992. godine, neki su krenuli  na posao, a đaci u školu u Priboj, za njih uobičajenim i jedinim mogućim putem Rudo – Priboj, redovnom autobuskom linijom. Ovaj regionalni put jednim svojim delom, u selu Mioče, prolazi preko teritorije Bosne i Hercegovine.  U Mioču,  grupa vojnika Vojske Republike Srpske, na čelu sa Milanom Lukićem iz Višegrada, zaustavila je autobus kojim su putovali Bošnjaci iz Sjeverina. Nakon legitimisanja, iz autobusa su izveli samo Bošnjake, njih 16. Potom su ih kamionom prevezli u Višegrad u hotel Vilina Vlas, gde su ih prvo brutalno zlostavljali, a nakon toga odveli na obalu reke Drine, gde su ih sve streljali. Tela ubijenih ni do danas nisu pronađena.

Za ovaj zločin, Okružni sud u Beogradu osudio je na  na 20 godina zatvora Milana Lukića i Olivera Krsmanović u odsustvu, Dragutina Dragićevića na 20 godina i Đorđa Ševića na 15 godina. Presudom Okružnog suda u Beogradu, koja je potvrđena od strane Vrhovnog suda Srbije, osuđeni su  označeni kao pripadnici paravojne formacije »Osvetnici«. Međutim, brojni materijalni dokazi i iskazi svedoka nedvosmisleno ukazivuju da su ova lica delovala u okviru Višegradske brigade Vojske Republike Srpske. Primera radi, na suđenju su pokazane potvrde o zaduženju naoružanja koje je komanda Višegradske brigade izdala Milanu Lukiću.

Porodice otetih Bošnjaka smatraju da državne institucije, pre svega Ministarstvo odbrane i Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, snose veliku odgovornost za zločin nad njihovim najbližim. Ovi državni organi su, od početka oružanog sukoba u BiH, snabdevali oružjem i finansirali Vojsku Republike Srpske. Svedoci Dobrila Gajić Glišić, B – 24 i B – 179 na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom detaljno su govorili o obimu i načinu na koji je tadašnja SRJ finansijski i vojno pomagala Vojsku Republike Srpske. Pored toga, opšte je poznata činjenica da je čitav oficirski kadar primao plate i penzije iz budžeta tadašnje SRJ.

Pravna i moralna odgovornost državniih institucija proističe i iz tzv. nečinjenja jer nisu preduzele ni jednu meru kako bi osigurale bezbednost građana bošnjačke nacionalnosti koji su zbog svoje nacionalne pripadnosti bili ugroženi pri svakom prelasku na teritoriju države u kojoj traju neprijateljstva među etničkim grupama.

FHP poziva institucije Republike Srbije da žrtvama zločina iz neposredne prošlosti obezbede obeštećenje i sistemsku podršku, čime bi država se zvanično priznale patnje žrtava i povratilo dostojanstvo.

Tagovi:

Podržali:

Pogledajte još...

Koristimo kolačiće radi prižanja boljeg korisničkog iskustva i funkcionisanja ove prezentacije u skladu sa Politikom privatnosti i Uslovima korišćenja.
This site is registered on wpml.org as a development site. Switch to a production site key to remove this banner.